Reanimation

Ispostavilo se da je njemački prog rock sastav Kin Ping Meh svoje ime posudio od kineske novele Jin Ping Mei autora koji je ostao skriven iza pseudonima Lanling Xiaoxiao Sheng. Zbog eksplicitnog grafičkog prikazivanja seksualnosti djelo se u Kini dugo smatralo pornografskim, dok su ga oni otvorenijeg uma nazivali petom od četiri klasične novele.
Dakle, bend je ime uzima iz njemačkog prevoda ovog djela i aktivan je u periodu od 1970. do 1977., iako kruže glasine da su se ponovo okupili 2005.
Na njihovom prvom albumu Kin Ping Meh iz 1971. peta stvar je meni odlična Drugson's trip. Tak, idem se ugledat na lika s omota albuma i prebacit se u horizontalu.
Kin Ping Meh - Drugson's trip
 

  Trebalo mi je više od pola godine da dođem do Jimija jednostavno iz razloga što mi mozak zablokira kad se trebam odlučit šta da stavim od njega. I da se natjeram da ne stavim sve što je čovjek snimio za života a izdao i nakon smrti (koja je izgleda umjetnički plodnija i to ne samo u njegovom slučaju). Enivej, čovjeka smatram najvećim i najboljim gitaristom koji je obitavao na ovoj planeti, bićem koje je u sebi spajalo nevjerovatan talent i karizmu (a i jednog i drugog nedostaje mnogim današnjim samoproglašenim veličinama).
  Treći (dupli) album njegovog benda The Jimi Hendrix Experience 'Electric ladyland' izlazi 1968. godine i na njemu se između ostalog može naći i njegova obrada Dylanove 'All along the watchtower' te 'Gypsy eyes' koju su snimili iz (mislim) 47. pokušaja zbog Hendrixovog perfekcionizma. Tu je i Voodoo chile koja se proteže na 15-ak minuta i koja se može nazvati 'kronološkim pregledom blues stilova' (ako mene pitate - čisto savršenstvo) i na kojoj gostuju Winwood (Traffic) i Casady (Jefferson Airplane) koji je uskočio umjesto Reddinga (koji se iz određenog razloga nije osjećao najbolje).
  Voodoo child (slight return) snimljena je kasnije istog dana kada i Voodoo chile. Hendrix, bubnjar Mitch Mitchells i basist Noel Redding (koji je u međuvremenu došao sebi) se vraćaju u studio kako bi snimili kratki dokumentarac i umjesto da ponavljaju jutarnju sesiju na kojoj je snimljena Voodoo chile, improviziraju na temu iste, Jimi mijenja tekst i tako nastaje jedna od njegovih najpoznatijih i najupečatljivijih pjesama.
  The Jimi Hendrix Experience - Voodoo child (slight return)
 

  Čim budem u stanju da se valjano koncentriram napisat ću kako su Birth Control zacijelo jedan od najboljih bendova sa njemačke underground rock scene šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Neki ovu scenu vole nazivati Krautrockom ali koliko je meni poznato Krautrock bi se prije mogao odnositi na... odoh provjerit, za svaki slučaj. :o) Evo, vratila sam se sa provjeravanja i rezultat bi bio otprilike ovakav: idite i provjerite sami.
  Nego, Birth Control. Njihov drugi album 'Operation' iz 1971. godine. Kontrovezan omot albuma, kontroverzna i unutrašnjost omota. Šest pjesama na albumu. Odlična 'Just before the sun will rise'. Anti-Vijetnamska 'The work is done', mnogi je smatraju najboljom s albuma. 'Pandemonium' je jednom osvanula na nekom drugom blogu koji je u međuvremenu prestao da postoji. A od mene ide energična 'Flesh and blood'. Upravo mi je sinulo da bi mom trenutnom stanju bila primjerenija njihova 'Believe in the pill'. Odoh se onesvijestit.
  Birth Control - Flesh and blood 

  Kin Ping Meh nisu tipičan Krautrock bend iako se često nazivaju jednim. Prije bi se moglo reći da su hard prog, kao što je to slučaj i sa Birth Control. Osnovani su 1970. godine u Mannheimu (dakle Njemačka, ali to vam je bilo jasno već nakon spominjanja Krautrocka) kao kvintet u kojem je došlo do promjena postave i prije nego što je prvi album ugledao svjetlo dana. Zahvaljujući izmjenama u bend je stigao Willie Wagner koji je napisao njihovu najpoznatiju (i vjerovatno najbolju stvar) 'Fairy-Tales' koja zauzima prvo mjesto na prvom albumu 'Kin Ping Meh' koji izlazi 1971. godine. Naziv benda je posuđen iz kineske mitologije ali bila sam suviše lijena da potražim neko dodatno objašnjenje. Ako neko bude manje lijen neće mi smetati da i mene usput prosvijetli spoznajom o čemu se zapravo radi.
  U međuvremenu, ako se odlučite na slušanje meni odlične 'Fairy-Tales' možete mi se pridružiti u odbrojavanju i pripremi mini-balkonskog-partija koji će se održati povodom povratka mojih užasnih susjeda/komšija u nerodnu im Švedsku. Daleko im kuća. :D
  Kin Ping Meh - Fairy-Tales

  Britanski rock bend Dire Straits djelovao je u preiodu od 1977. do 1995. godine a činili su ga braća Mark i David Knopfler, John Illsley i Pick Withers. Njihov zvuk  nastaje pod utjecajima jazza, bluesa i funka, a često ih možete vidjeti s priljepljenom etiketom roots rocka. Iako je u vrijeme nastanka benda punk bio u punom zamahu, oni obitavaju na dijamatralno suprotnim frekvencijama i razvijaju svoj osebujno melankolični stil koji im nije predstavljao prepreku da postanu jedan od komercijalno najuspješnijih rock sastava (preko 120 milijuna prodanih albuma).
  1977. godine snimaju demo koji sadrži 5 pjesama među kojima se nalazi i 'Sultans of swing'. Snimku su odnijeli Charlie Gillettu koji je na BBC Radiju London imao show pod nazivom 'Honky Tonkin'. Tamo su ustvari otišli po savjet, ali se čovjeku svidjela 'Sultans of swing' koju je počeo puštati u svom programu što im je kasnije te godine donijelo i potpisivanje ugovora sa Phonogram Records.
  Tako je 1978. godine svjetlo ugledao njihov prvi i istoimeni album sa kojeg ipak slušamo manje poznatu a meni neuporedivo dražu 'Six blade knife'.
  Dire Straits - Six blade knife

  Riječ je o engleskom bendu koji svoje djelovanje započinje krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća i koji od muzike, koliko mi je poznato, još uvijek nisu odustali. Tako ih se može vidjeti kako  prave slabo posjećene koncerte i po našim prostorima. Slaba posjećenost nije odraz njihove kvalitete nego lokalnog uvjerenja da su zabavljači širokih narodnih masa tipa Merlin, Čola i slični, vrhunac zvučnog izričaja koji balkansko uho može da primi.
  Nego, bend neko vrijeme djeluje pod imenom Spice, a tijekom snimanja prvog albuma 1969. godine ime mijenjaju u Uriah Heep. Do ideje su došli jer se tada obilježavala stota godišnjica od smrti Charlesa Dickensa i tako lik iz njegovog romana David Copperfield postaje ime koje će nositi. Specifično za njih jeste da nikada nisu svirali covere nego su se patili i stvarali vlastiti zvuk.
  Sa trećeg albuma 'Look at yourself' iz 1971. godine ide treća stvar 'July morning' koju njihovi fanovi porede sa 'Stairway to heaven' i 'Child in time'. Ken Hensley koji je zajedno sa Davidom Byronom napisao ovu pjesmu, smatra da je 'July morning' jedan od najboljih primjera u kojem se pravcu bend razvijao u to vrijeme. "Ova pjesma je uvela dosta dinamike, svjetla i sjena u naš zvuk", tvrdi on. Valjda zna o čemu govori.
  Jest da nije jutro. Ustvari, negdje jest jutro. Barem je mjesec pravi. ;o)
  Uriah Heep - July morning

  Belgijski hard rock i blues rock bend Irish Coffee djelovao je u periodu od 1970. do 1975. (ili 1976. - ovisi o izvoru informacija), i za to vrijeme nisu daleko dogurali što je, izgleda, sudbina mnogih bendova sa kraja 60-ih i početka 70-ih godina. Izdaju istoimeni i jedini album 1971. godine (ponovo izlazi na CD-u 2004., a na omotu se može naći par škrtih informacija o članovima i originalnoj diskografskoj kući), a riječ je o solidnom ostvarenju bluesy hard rocka sa onom vrstom muškog vokala u kojem najviše uživam (promuklo-hrapavom i svim-svačim nagriženom).
  Zapamćeni su ostali po singlu 'Masterpiece' koji je uspio da ostvari uspjeh na lokalnim top listama i po činjenici da su nastupali kao predgrupa zvučnijim imenima kao što su Uriah Heep, Yes, Focus, Colloseum i Dr. Feelgood.
  Dakle, s ovog albuma ide druga stvar pod nazivom 'The beginning of the end' iako mislim da je za moje raspoloženje posljednjih dana puno prikladnija Dylanova 'Death is not the end' koju mi se nije dalo tražit. (rest in piece, my dear boy)
  Irish Coffee - The beginning of the end

  Formirani 1965. godine u San Franciscu, Jefferson Airplane su pioniri psihodeličnog roka i prvi bend sa scene San Francisca koji je polučio komercijalni uspjeh i naišao na mainstream kritičko odbravanje. Bili su izvođači na sva tri velika festivala iz 60-ih godina - Monterey (1967), Woodstock (1969) i Altamont (1969).
  'Star track' je stvar sa njihovog četvrtog albuma 'Crown of creation' iz 1968. godine. Sigurno da ljudi imaju i poznatijih pjesama (npr. 'Somebodey to love' ili 'White rabbit') sa kojima bi mogla da započnem priču o Jefferson Airplane, ali meni je ova jedna od dražih. Na ovom albumu se nalazi i pjesma 'Triad' koju je napisao David Crosby ali je njegov bend The Byrds odbio da istu uvrsti ne jedan od njihovih albuma smatrajući je suviše rizičnom (potražite tekst ako vas zanima razlog), te stvar 'Greasy heart' kao jedna od najupečatljivijih koje je Grace Slick otpjevala svojim fantastičnim glasom. 'Star track' je napisala druga dama iz benda, Jorma Kaukonen, a vokal je Marty Balin.
  Jefferson Airplane - Star track

  Radi se o kalifornijskom (Los Angeles) prog-rock bendu sa impresivnom postavom. Pjevač je Rod Evans, bivši član i prvi pjevač Deep Purple-a (ostao zapamćen po glasu koji čujete u 'Hush'). Larry 'Rhino' Reindhardt na gitari i Lee Dorman na basu su bivši članovi Iron Butterfly (sudjelovali na ranim albumima, između ostalih i na fantastičnom In-a-gadda-da-vida), a tu je još i Bobby Caldwell koji bend napušta nakon snimanja prvog i istoimenog albuma koji je izdan 1972. godine.
  Sam album je malo remek djelo progressive rocka sa utjecajima heavy metala i jazza. Na njemu se nalazi trinaest pjesama koje se prelijevaju jedna u drugu bez jasne naznake gdje jedna završava a druga počinje, tako da je prilično nezahvalan zadatak izdvojiti nešto od toga. Ustvari, četvrta stvar 'Mesmerization eclipse' i peta 'Raging river of fear' su jedine koje su samostalne, ali kako imam naviku da sebi zakompliciram što god mogu - odlučila sam se da stavim 'I can't feel nothin' ' part 1 i 2. Između njih se nalaze 'As the moon speaks (To the waves of the sea)', 'Astral lady' i 'As the moon speaks (Return)' - tako da 'I can feel nothin' ' traje nekih 9 minuta.
  Tak, ponestalo mi je volje da dalje hvalim ovaj odličan album. Ako neko ima volje da ga presluša u kompletu od mene ima tople preporuke i punu podršku. :o)
  Captain Beyond - I cant feel nothin' (part 1)
  Captain Beyond - I can't feel nothin' (part 2)
 

  Kada sam se dala u potragu za detaljnijim informacijama o ovom bendu nisam bila pretjerano uspješna. Ako Steel Mill ukucate na Wikipediju odvest će vas na stranicu koja govori o bendu iz mladih dana Brucea Springsteena koji, usput rečeno, sa ovim mojim nema nikakve veze.
  U svakom slučaju, radi se o odličnom heavy progressive bendu čiji je album 'Green eyed god' iz 1971. godine vrlo cijenjen u krugovima ljubitelja i poznavaoca ovog žanra (u koje se i sama ubrajam) (u ove prve, naravno). Ovi krugovi tvrde da je im spomenuti album i jedini, i ako ga neko od sretnika ima na vinilu - isti može zadržati (i biti predmetom zavisti nas nesretnika koji ga nemamo) ili ga prodati (i nekog usrećiti).
  Nego, Sean Trane, prog-folk znalac koji povremeno obitava u bespuću Progarchive ovom albumu daje pet od mogućih pet zvjezdica i smatra ga 'gotovo besprijekornim'. Moja nestrpljiva malenkost koja odbrojava posljednje dane se slaže sa Seanom i na uvid vam daje izvrsnu šestu i eponimnu stvar 'Green eyed god'. (Ustvari, prvu sa B vinilne strane ako se radi o već spominjanim sretnim vlasnicima originalnog izdanja. Uostalom, nevrmajnd)
  Steel Mill - Green eyed god